Mnogo puta do sada smo ukazivali na štetne posledice i katastrofu koju bi izazvalo otvaranje postrojenja za hemijsko-termičku obradu plastike. Posledice , u slučaju otvaranja postrojenja, bi bile katastrofalne i po život i zdravlje ljudi, biljnog i životinjskog svijeta. Naša borba i dalje traje i trajaće sve dok Vrhovni sud Republike Srpske ne donese Odluku o zabrani otvaranja postrojenja.
Da borba do sada nije bila uzaludna , uvelikom su nam pomogli i podršku pružili građani Vlasenice, kako javno tako i potajno zbog straha od odmazde. Vjerujemo da će i oni uskoro pronaći snage i hrabrosti a da će u Vlasenici nestati straha od odmazde ali i otrovnih jedinjenja.
Svima nam je poznata činjenica da je firma Eko-plast ( 50% vlasništvo načelnika opštine ) u ovaj projekat krenula uz saradnju sa ruskim investitorima i sa tehnologijom iz Poljske. Međutim stvari se nisu odvijale onako kako su zamislili jer se tu umiješala neformalna grupa građana, koja nije željela da Vlasenica postane evropska deponija smeća.
Da se stvari među investortima nisu odvijale onako kako je to na samom početku izgledalo , moglo se vidjeti u medijima, kada je prikazan prilog o sukobu investitora koji je okarakterisan i kao diplomatski skandal. Da je nesuglasica otišla daleko, vidjelo se iz izjave Natalije Stanisavljević, direktorice firme koja je sarađivala sa Eco Plast-om a koja je rekla da je doživjela prijetnje i ucjene od načelnika opštine Vlasenica.
Postavlja se pitanje da li je investicija dovedena u pitanje?
Da li će se nastaviti sa realizacijom projekta za hemijsko -termičku obradu plastike u Vlasenici ?
Da li ce investitori riješiti nesuglasice sa Načelnikom i nastaviti započeto?
Odgovor na ova pitanja će svakako u jednom dijelu odrediti sudbinu postrojenja za hemijsko-termičku preradu plastike. Mi našu borbu nastavljamo, do konačne zabrane otvaranja postrojenja ušminkanog naziva : Hemijsko-termička obrada plastike.
Vlasenica je vazdušna banja, neće i ne smije postati deponija evropskog plastičnog otpada!