Svako ko se u bilo kojoj lokalnoj zajednici, posebno u Vlasenici, odluči baviti ozbiljnom proizvodnjom zdrave domaće hrane, susreće se sa nizom problema. Ako i dobije neku podršku lokalne vlasti, pa makar ona bila i par metara privremenog asfalta, proizvođač je nerijetko osuđen na strogu poslušnost, jer se to nažalost, godinama unazad posmatra kao potpora od strane jedne političke partije. A da je sve tako naopako, kako nikako ne bi smjelo biti, svjedoče i dešavanja u Vlasenici.
Povodom najave otvaranja Objekta za hemijsko-termički tretman uvezenog plastičnog otpada, pobunilo se mnogo lokalnog stavništva. Čudna i tužna, bila je situacija da je ono malo proizvođača prehrambenih proizvoda, kao i organizacija povezanih sa prirodom, ostalo nijemo na ova dešavanja. Većina njih sa strahom čeka ishod borbe svojih sugrađana protiv ovog postrojenja i nada se da u Vlasenicu neće nikada stići smeće iz Evrope.
Uzrok je nenormalno koje je postalo normalno!
Devijacija kompletnog društva, koju su političari brižno razvijali, dovela nas je u ovu situaciju, straha i pogrešne percepcije stvarnosti. Stvorili smo razna mitska bića, pa u svakoj opštini imamo po jednog kralja asfalta, kružnih tokova i neukusnih spomenika. Za kraljem uvijek ide mala svita, grupica pokornih, koji su spremni da podrže sve ideje, bez pitanja i bez sopstvenog mišljenja. Oni svom kralju duguje sve, pa nerijetko žele da svi oko njih osjećaju i plaćaju taj dug. Šireći taj začarani krug oko sebe, u zamku dugovanja, ubace lako svakog ko im se približi. Djelimično svjesni da je situacija u svijetu sve komplikovanija i da će se odraziti i na našu zemlju, kraljeva svita ipak prati samo jedan zadatak. Ona se svim sredstvima trudi da ne vidimo mnogo dalje od njih. Omiljena maska im je patriotizam, ali tu kamuflažu više ni jednim fotošopiranim bilbordom ne mogu da dočaraju. Jer se njihova ljubav prema otadžbini ogleda samo kroz novac, sitne prolazne pozicije, a sada su ofanzivno, u službi svojih kraljeva, krenuli u akciju da pripomognu rasprodaji jedinog što nam je preostalo – prirode.
I umjesto da se fokisiraju na bezrezervnu podršku domaćoj proizvodnji hrane, sačuvaju izvorišta vode, zaštite šume, naši kraljevi i njegove svite, smislili su da nam uvoze smeće a našu zemlju predaju stranim investitorima na rudarenje. Odsutni od realnosti, zaslijepljeni profitom, ne vide da se priroda sama mijenja. Ne shvataju da su nam zime postale proljeća a ljeta jeseni. Ne planiraju izgleda živjeti ovdje još dugo, ali ne znamo gdje će i kome trebaju ovakvi kakvi su, kraljevi naših opština i njihove svite?
Zbog toga naši proizvođači treba da znaju da nisu ničiji dužnici a ako su nešto i dobili, dobili su svoje a platili su to višestruko. Svijetu prijeti glad, UN-ova organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) predstavila je izvještaj o područjima u kojima će se do kraja ove godine razviti akutna nestašica hrane. Svjetski programi hrane (WFP) pozvali su na hitnu humanitarnu akciju da bi se spasili životi i spriječilo gladovanje i umiranje od gladi u 22 zemlje svijeta gdje se očekuje naglo pojačanje prehrambene nesigurnosti u periodu od juna do novembra 2023. Ogroman broj zemalja pati od nestašice pitke vode. Svaki domaći proizvod je korak dalje od ove katastrofe za našu zemlju. Naši proizvođači a i sve organizacije povezane sa prirodom, treba da vrate dostojanstvo koje su izgubili. Jer onima kojima su ga dali, nikada neće biti dosta. Uzeće sve za par metara našeg asfalta, nekoliko sadnica i košnica. Uz to će se potruditi da nagrada za poslušnost bude uništavanje svakog truda i proizvoda. Radiće na tome da nam dovedu svima pred vrata bjelosvjetski otpad.
(IZVOR: Telesur, 29/5/2023.)