MOŽEMO LI ŠTA NAUČITI OD OSIJEKA?

Sinoć je počeo da gori plastični otpad, skladišten vjerovatno u daleko većim količinama od dozvoljenih i u Osijeku se desila katastrofa, čije posledice će se tek sagledavati i mjeriti. Firma Drava International, koja se bavi prvenstveno reciklažom i preradom plastičnog otpada, u vlasništvu je hrvatskog biznismena Zvonka Bede i njegove porodice. Zvonko je u Osijeku poznat kao čovjek koji je doslovno, sahranio tri državna preduzeća a od četvrtog napravio skladište i postrojenje za preradu plastičnog otpada.

Zvuči poznato?

Nažalost, sve što smo pisali predhodnih mjeseci, o opasnostima ove industrije, mutnim putevima plastičnog otpada kroz svijet, na primjeru Osijeka ispostavilo se kao tačno. Problem otpada je globalni, novac koji pojedinci zarade njegovom prodajom je ogroman, a šteta koju pravi kada se desi katastrofa je nesaglediva. Gašenje ovog požara je katastrofa sama po sebi, jer toksična voda, dospjeva vrlo brzo u zemlju i podzemne vode.

Toksikolog prof. dr. Franjo Plavšić, upozorava i da gašenje požara neće otkloniti nastalu katastrofu, naprotiv :

Problem nisu samo plinovi već i čestice koje se na tlu mogu taložiti jako dugo. Dioksini i dibenzodioksini mogu se zadržati godinama na poljima, vrtovima koji onda postaju neadekvatni za uporabu odnosno uzgoj hrane za ljude i stoku.

Mještani odavno upozoravaju da adekvatne kontrole nema :

Dvadeset godina se deponira plastični otpad na prostor dvorišta tvornice, na 10 hektara površine, a i do osam metara visine. Plastika je nabacana jedna na drugu. Radi se o, prema slobodnoj procjeni, 500.000 kubika plastike koja je trenutačno bačena ovdje. To je sama po sebi bila ekološka opasnost, a sada kada se zapalio otpad, pod totalno čudnim okolnostima, naravno da je puno gora situacija za sve one koji žive van kruga ove tvornice.

Da li je ovo vrijedno miliona koji su završili u džepovima moćnika?

 

Požar u Osijeku gase profesionalni vatrogasci i robot koji prilazi tamo gdje ljudi ne mogu. Povrjeđeno je nekoliko vatrogasaca a svim građanima je preporučeno da ne izlaze iz kuće, ne otvaraju vrata i prozore i da nose maske. Da situacija bude gora, ovo je peti požar u ovom postrojenju, koje postoji 12 godina. U 2016. kada se desio treći požar lakše je stradao jedan radnik, a već tada mediji su podsjećali na tragediju koja se dogodila pet godina ranije. Tada je u eksploziji stradala radnica Danijela Valkai. Žena je ostala bez ruke i noge, a nakon desetak dana izgubila je i bitku za život. Danas u ovom postrojenju rade većinom radnici iz Nepala, koji su evakuisani. Drava International 2023. imala je poslovne prihode od oko 56 miliona evra, a zapošljava oko 500 radnika s prosječnom platom od 789 eura.

Vlasenički Eco Plast je nekada obećavao tačno toliko radnih mjesta, kada se pojavila pobuna protiv ovog postrojenja i uvoza otpada u Vlasenicu. Pitamo se i danas, kojih 500 radnika, da li bi investitor kao i ovaj u Osjeku uvozio radnu snagu, ljude očajne do te mjere da ih je muka natjerala da dođu na Balkan?

Načelnik opštine Vlasenica, investitor i inicijator ovog potencijalno veoma opasnog postrojenja, Miroslav Kraljević zajedno sa svojom skupštinskom većinom i predsjednikom skupštine Goranom Đurićem, raspustio je i ugasio vatrogasnu jedinicu. I dok požar u Osijeku gasi oko 200 vatrogasaca uz pomoć robota, sa druge strane, ionako zastarjela vatrogasna oprema vlaseničkih vatrogasaca, ne zna se tačno ni kome pripada?

Osjeku želimo brz oporavak od katastrofe a građanima Vlasenice da nikada ne zaborave imena koja su podržavala otvaranje ove “fabrike”.

Jer da se u Vlasenici desi nešto kao u Osjeku, požar bi gasili možda vatrogasci iz Milića?

A veliki dio pozicije i kraljeve svite, da li bi možda bi bio u udobnim stanovima i vilama, daleko od Vlasenice?

Izvor : www.vijesti.hrt.hr