O nepostojanju nekadašnjih fabrika, sve manjem broju radnih mjesta i siromaštvu u Vlasenici, ispričano je mnogo priča. Poslednjih nekoliko godina, stanovništvo iz Vlasenice nestaje a propadanje nekada razvijene opštine, uočljivo je na svakom koraku i u svakoj ulici. Vidi se itekako da u Vlasenici više nema industrije, da je mlada populacija u velikom broju, napustila ovo mjesto i da se vrlo rijetko vraća a vide se i tragovi rata. Možda se najbolje vidi loša i destruktivna politika koja traje unazad trideset godina.
Neko ko nije bio dugo u Vlasenici, na prvi pogled može pomisliti da je u ovoj maloj opštini ratno razaranje tek završeno.
Slučajni prolaznik, može zaključiti i da je došao u napušteno mjesto, koje nema ni opštinsku upravu, ponajmanje da ima odjeljenje koje se bavi uređenjem i planiranjem.
Kuće u ruševnom stanju nije lako ni pobrojati. Vlasnici raseljeni po svijetu a odjeljenje koje bi trebalo da se bavi uređenjem, zaštitom i održavanjem, tu je samo na papiru. Po potrebi da po naredbi, u ime preostalog stanovništva, da neko pozitivno mišljenje i izađe u susret samo intersu pojedinaca.
Od nekadašnje opštine koja je brojala mnogo više stanovnika nego danas, mnogo fabrika i života, koja je imala i uređen javni prostor, ostalo je skoro pa ništa. Viselac da može da progovori kako je bilo, a kako je sada, priča bi bila tužna da tužnija ne može biti.
Zbog toga smo mišljenja da je opštinsko Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove apsolutno kontraproduktivna služba. Jer Vlasenica, čiji razvoj a i izgled su preuzeli na sebe kao obavezu, svakom realnom i normalnom čovjeku, izgleda kao da umire na aparatima. Na aparatima je drži možda nada da će je izmrcvarena, nekoliko puta u prošlosti uništena Igrišta, pod upravom Jahorine, podići i oživjeti.
Pitamo se, kakav je osjećaj uredno dobijati platu u ovom odjeljenju i proći pored Trga, Jezera ali ruševina svih vrsta objekata? Kakav je osjećaj dati pozitivno mišljenje za uvoz i preradu otpada i pri tom izjaviti da je na tom jestu postojala fabrika za preradu drveta, kao da je to srodna ili slična industrija? Kakav je osjećaj prošetati Vlasenicom danas a istovremeno na papiru bar, vršiti dužnost i odgovornost za njeno prostorno uređenje i planiranje?
Odmah na početku, na prvi pogled, moram izjaviti da ja ovog budžeta ne mogu primiti, nego da ću iskreno i od srca glasati protiv njega. I to na početku izjavljujem zato jer bih se mogao popišmaniti kasnije i glasati za budžet. (veselost). Ja brišem cijelu prvu glavu: vrhovna uprava. Ta je uprava nama potpuno nepotrebna, a staje nas 737.000 kruna.
Petar Kočić