Gdje smo mi, a gdje je Evropa?

Različite vrste postrojenja i spalionica otpada nisu ništa novo u Evropi i svijetu. To je jedan od načina borbe protiv nagomilavanja otpada i njegovo sistemsko rješavanje.

Mi ćemo ovde pomenuti dva takva postrojenja i objasniti u čemu je razlika između njih i Objekta za hemijsko-termičku prerdu otpadne plastike, planiranog u Vlasenici.

Prvi primjer se nalazi u užem centru Beča, turistička je atrakcija i poznat kao Hundertwaserova spalionica. Ovo postrojenje je pušteno u rad 1971.godine i daje ključni doprinos bečkom sistemu upravljanja otpadom. Da, bečkom, nije bosanski, srpski a ni hrvatski otpad. Takođe napaja strujom i grijanjem veliki dio grada. Reklo bi se, idealno. Za Beč da, za nas ne.

Proizvodi energiju, riješava problem otpada i turistička atrakcija!

Prvi i osnovni problem, kod nas, je vrsta i porjeklo otpada. Kod nas ovaj objekat ne bi sistemski rješavao problem našeg već evropskog otpada. Mi otpad ne razdvajamo ni po osnovnim vrstama a gdje je tek razdvajanje plastike po vrsti i sirovinskom sastavu…Objavljena Studija uticaja na životnu sredinu objekta za hemijsko-termički tretman otpadne plastike, po našem mišljenju, obiluje nepravilnostima i nelogičnostima. U nekim dijelovima Studije, možete pročitati da je u Vlasenici ”na mjestu planiranog postrojenja nekada bila drvna industrija pa je zbog toga pogodna lokacija” . Da postoji mogućnost da je Studija neozbiljna, zaključili su naši nezavisni stručnjaci sa Tehnološko-hemijskog fakulteta u Banja Luci, koji su sa nama posumnjali da je dio teksta koji opisuje tehnološki proces, samo preveden sa interneta i to od strane nestručnog lica jer je prikazana slika jedne vrste reaktora a dalje u opisu se opisuje rad potpuno drugog. Postrojenje u Beču radi po najsavremenijim sistemima čišćenja dimnih gasova gdje se filteri mjenjaju redovno a sada koriste najsavremenije tzv.platnene filtere, a pročišćeni dim se ispušta kroz dimnjak na visini od 127m. A kod nas, ni nekome ko je pisao Studiju uticaja na životnu sredinu, iz teksta ne može biti jasno ima li dimnjaka ili nema. Jer na mjestima možete pročitati da ”nema sagorjevanja putem dimnjaka” pa da je ”obavezno mjerenje emisija u vazduh na izvodu iz dimnjaka”.  Tih grešaka i nedostataka ima još i evidentno je da planirano postrojenje u Vlasenici ne može ničim da se poredi sa ovim u Beču.

Sve i da isključite stručnjake za tehnološko-hemijske procese, ako pogledate naše deponije, što legalne što ilegalne, plutajuću ekološku katastrofu na Drini kod Višegrada, i više nego jasno je da se mi ne možemo sa Austrijom porediti ni u snovima. Mi čak nemamo ni sistem razdvajanja otpada, pa se postavlja logično pitanje, da li bi se pored u Studiji navedenih vrsta plastike PP i PE u planiranom objektu u Vlasenici našle i PVC, PET i PS koje na navedenim temperaturama ispuštaju molekule hlora kao i druga jedinjenja izrazito štetna za okolinu. Ako bi ovo postrojenje ispoštovalo sve propise aktivne u EU, koje uostalom poštuje i postrojenje u Beču, isplativost dovoza otpada u Vlasenicu bi bila upitna.

A u centru Kopenhagena, proizvodnja energije pomoću sagorjevanja otpada!

U Kopenhagenu se takođe nalazi spalionica otpada koja je proizvođač energije i jedna od poznatijih turističkih atrakcija. Naime, grad organizuje turističle ture a njen oblik je pogodan za sportske aktivnosti skijanje na vještačkoj travi i penjanje. Ovo postrojenje je krenulo sa radom 2009.godine, zamjenivši staro koje je tu postojalo dugi niz godina. Mada atraktivno izgleda, za ovu spalionicu se vezuju razni problemi u funkcionisanju, da nije ispunila očekivanu dobit i da nije razvila obećanu alternativnu tehnologiju spaljivanja otpada. Postala je simbol neispunjenih ekoloških aspiracija Danske. Ako jedna Danska još uvijek razvija ovu tehnologiju, gdje smo tek mi? Mi, koji u cijeloj Bosni i Hercegovini, nemamo sistem razdvajanja odpada, a ni mogućnost (možda ni znanje) mjerenja trenutnog zagađenja. Poznato je i već smo pisali o tome da je pogrešno utvrđeno nulto stanje zagađenja na predmetnoj lokaciji u Vlasenici.

KAKO DA VJERUJEMO INVESTITORU NA RIJEČ DA NEĆE BITI ZAGAĐENJA KADA NIJE PRAVILNO UTVRDIO NI  TRENUTNO STANJE ZAGAĐENOSTI? KAKO DA VJERUJEMO DA JE SLIČNO IMATI POSTROJENJE ZA PRERADU DRVETA I ZA PRERADU PLASTIKE? KAKO DA VJERUJEMO DA ĆE KORISITIT NAJSAVREMENIJE FILTERE KADA SUMNJAMO DA NIJE NI U DOKUMENTU PRAVILNO DAO OSNOVNE PODATKE O TEHNOLOŠKOM PROCESU?

MOŽEMO LI SE POREDITI SA DANSKOM I AUSTRIJOM A NE ZNAMO NI SVOJ OTPAD DA RAZDVOJIMO?

MOŽEMO LI SE POREDITI SA DANSKOM I AUSTRIJOM A NI DOKUMENT STUDIJE UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINU NE MOŽEMO NAPISATI BEZ GREŠKE ? PAPIR TRPE SVE, NAŠA ŽIVOTNA SREDINA NE!

Izvor : wienenergie.at , zerowasteeurope.eu , Studija uticaja na životnu sredinu za objekte za hemijsko-termičku preradu otpadne plastike (pretvaranje katalitičkim postupkom u polimerni vosak) dnevnog kapaciteta 288 tona